Komentar: Nije istina da u BiH nedostaje radnika, istina je da radnike treba adekvatno platiti

U zadnje vrijeme u medijima širom BiH prenose se novinski članci o tome kao u BiH poslodavci ne mogu pronaći radnike, te kako se BiH suočava s problemom nedostatka radne snage.
Čitajući takve članke, neupućeni u političko – ekonomsko stanje u BiH mogli bi pomisliti da je BiH razvijena i ekonomski napredna zemlja, ( poput Njemačke ), da je dosegnula punu zaposlenost te se sada suočava s nedostatkom radne snage.
Na žalost svih nas BiH nije Njemačka, BiH nije ekonomski razvijena zemlja, BiH nema punu zaposlenost i u BiH ne postoji problem nedostatka radne snage. Te priče o nedostatku radne snage spadaju u veće gluposti kreirane od strane medija, političara i dijela poduzetnika. U nastavku slijedi objašnjenje.

 

Da nedostaje radne snage cijena rada bi osjetno porasla

Gledano zakonima tržišta radna snaga nije ništa drugo nego li specifičan oblik robe. Sigurno je da čovjek nije vreća brašna ili gajba piva, ali generalno radna snaga se pod specifičnim uvjetima kupuje i prodaje na tržištu.




Stupanjem u radni odnos, radnik se odriče svog slobodnog vremena, stavlja svoje slobodno vrijeme na raspolaganje poslodavcu, po naredbi poslodavca obavlja određene zadatke koristeći pritom svoju fizičku ili umnu snagu, ( zavisno od prirode posla koju obavlja ), a kao protuuslugu za izvršeni posao, poslodavac zaposleniku daje plaću.
Sviđalo se to nekome ili ne radi se o kupoprodaji, gdje poslodavac nastoji naći što jeftiniju radnu snagu, ( pronaći ljude koji će za što manje novca obavljati potrebne poslove), a zaposlenik gleda što skuplje prodati svoj rad, ( pronaći poslodavca koji će što više platiti njegov rad, njegove vještine i znanja ),
Cijena rada, odnosno visina plaća ovisi od više faktora, a glavni su tržište i državna regulacija. Država posebno regulira radni odnos na način da propisuje minimalnu plaću, ( u BiH bi trebalo povećati minimalnu plaću ), te druge razne uvjete, ( sigurnost na poslu, prava iz radnog odnosa, itd ), koje poslodavac i zaposlenik moraju ispuniti.
Sve ostalo je na tržištu. Zakonom tržišta ako potražnja za radnom snagom raste, a ponuda radne snaga pada, cijena rada bi tada morala osjetno porasti. Poslodavci bi u takvim uvjetima teško pronalazili radnike, te bi podizanjem kvalitete uvjeta rada, ( podizanje plaća, općenito bolji uvjeti rada,), morali privlačiti aktivne zaposlenike iz konkurentnih poduzeća.
Statistički podaci Federalnog zavoda za statistiku pokazuju da cijena rada u prošlih nekoliko godina nije značajnije porasla, što je jasan pokazatelj da poslodavci generalno nemaju problema s pronalaskom radne snage. Unatoč iseljavanju, ( što se spominje kao razlog nedostatka radne snage ), potražnja za radom je i dalje veća od ponude, a dokaz je stopa nezaposlenosti od preko 40 posto te više od 400 tisuća nezaposlenih na zavodu za zapošljavanje.

 

Ako firma ne može pronaći zaposlenike ne znači da nedostaje radne snage

Iz gore navedenog jasno je da problem nedostatka radne snage u BiH ne postoji. No ako ne postoji problem, zašto onda mediji često prenose priče kako pojedini poslodavci ne mogu pronaći radnike. Jedna takva priča je plasirana u Visokom kada je poduzeće Prevent za svoj novi pogon tražilo 400 radnika a pronašlo sam dva. Kasnije se ispostavilo da prevent nudi loše uvjeta rada i da nudi plaću od 400 KM.
Znači iz preventa su tražili da
– Se netko odrekne 200 sati svog slobodnog vrema u mjesecu
– Da 200 sati obavlja određeni posao. ( šivanje i popratni poslovi ),
a kao protuvrijednost za obavljeni rad spremni u ponuditi samo 400 km.

Radi se o pokušaju kupovine radne snage ispod tržišne cijene. Slično bi bilo da ja probam kupiti žito po cijeni od 20 pfeninga i ne uspijem, ( jer je cijena 31 pfening ), pa onda preko medija kukam kako na tržištu nema žita. Naravno žita ima samo za žito treba platiti određenu cijenu.

Isto kao i s žitom je i s radnom snagom. Radnika koji su spremni prodavati svoju radnu snagu ima, bez obzira o kojoj je branši riječ, (trgovina, bauštela, skladište, medicina, informatika ), uvije će biti onih koji su spremni prodavati svoju radnu snagu, ( naučena znanja i vještine ), ili se po potrebi prekvalificirati ako trenutno nemaju znanja i vještine koje poslodavac traži.

Pitanje je samo cijene, pitanje je da li su poslodavci za rad spremni platiti adekvatnu cijenu i osigurati adekvatne uvjete rada. Plaće od 500 – 600 KM, neplaćeni prekovremeni rad, uskraćivanje godišnjih odmora, to je praksa poslodavaca i to se krije iza priča kako poslodavci ne mogu pronaći radnu snagu.

S takvom praksom treba prestati, cijena  i uvjeti rada moraju ići gore.

Autor: Mario Pejić

Comments

comments

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*