Okruženi smo “smećem”.

Svi šetači, sportski rekreativci, ali i obični mještani znaju da na naspi ima puno smeća. Najviše smeća na naspi nalazi se pored „Šibovača“ ( Donja Mahala ), gdje praktički postoji mini deponija smeća, što je stvarno jako ružno za vidjeti.

Ne može se isključiti mogućnost da je dio smeća došao s visokim vodostajem rijeke Save, ali ako ćemo realno, većina smeća dolazi od naših sumještana koji, ( još uvijek), bacaju smeće na naspu, ili negdje drugo u prirodu.

Činjenica je da mi kao društvo i kao zajednica već godinama toleriramo smeće na naspi, te općenito bacanje smeća u prirodi.
Treba se zapitati što to govori o nama, što to govore o mentalitetu našeg naroda i naših mještana?

Za mene je tu stvar jasna. Naši mještani toleriraju smeće, ( ne smeta im ), iz prostog razloga što nitko uopće nije zainteresiran za sredinu u kojoj živi, barem kada su u pitanju opće društveni ciljevi, kao što je uklanjanje smeća i čist nezagađen okoliš.

Živimo u društvu sitnih kokošara, gdje svi samo gledaju svoje pojedinačne interese i zato zagađivanje okoliša i smeće, ( opće društveni interes ), nikoga ne zanima, jer nitko ne zna i ne vidi kako bi mogao profitirati od smrdljivog smeća.

Poznavajući mentalitet naših ljudi i brigu naših vlasti za okoliš, iskreno sumnjam da će se išta u vezi smeća skoro promijeniti, tako da ćemo i dalje šetati, trčati i živjeti okruženi smećem, na opću sramotu svih nas.

Na kraju, pogledajte nekoliko fotografija smeća na naspi.

Autor: Mario Pejić