
Na Facebook stranici Druga strana Posavine objavljen je komentar o navodima kako je ministar prometa Pero Radić koristio službeno vozilo za putovanje na Vir. Komentar u nastavku prenosimo u cijelosti
-Građani Županije Posavske svakodnevno broje marke za gorivo i bore se s neučinkovitim javnim uslugama, niskim plaćama i neučinjenom infrastrukturom, neki ljudi na vrhu vlasti očito misle da javni resursi postoje da bi oni uživali u luksuzu.
Primjeri su, naravno, očaravajući. Ministar prometa i veza, Pero Radić, koristi službeni automobil za izlet na Vir, jer tko ne bi privatni odmor financirao iz proračuna? Marijan Oršolić Bano u svojoj nedodirljivosti, odlazi službenim automobilom na kave u City Centar, jer je hodanje očito prenaporno. Ravnatelj KPZ-a Orašje, Ivo Ivkić, ni neradnim danima ne propušta vožnju službenim vozilom, jer zašto bi auto stajao dok se netko odmara?
A narod? Ah, narod samo slegne ramenima. Pa šta ćeš, ionako svi rade ko šta hoće.
U ovoj magičnoj sredini, gdje se pravila primjenjuju samo na obične smrtnike, a privilegirani uživaju u službenim automobilima po volji, građani nauče važnu lekciju: ako hoćeš pravdu, pripremi se na poglede slegnutih ramena i mutni osmijeh.
Vijesti o Kaputiću na Viru, Nosonji u City Centru i Obedaru u autu neradnim danom, postaju samo još jedan od nevidljivih detalja svakodnevnice, koje svi trpe, ali nitko ne može promijeniti, osim možda osmijeha koji pokazuje da su naučili prihvatiti apsurd.
Jer u ovoj jebenoj sredini, gdje pravila postoje samo za one koji ih sami odluče poštovati, samo slegnutim ramenima i ironičnim osmijehom možeš preživjeti dan dok se privilegirani voze, a narod broji marke za gorivo.
Poštovani,
Prvo želim reći da smatram kako je izbor Vaše slike, koja je očito namijenjena da provocira ili karikira, neprimjerena za službene objave orasjenews-a. Slike koje vrijeđaju ili ismijavaju ne služe cilju iskrenog dijaloga, nego često samo jačaju polarizaciju i osjećaj nepravde među ljudima.
Razumijem frustraciju koju mnogi osjećaju kad vide da se službeno vozilo koristi na način koji izgleda kao zlouporaba javnih resursa i slažem se da javnost ima pravo pitati i zahtijevati odgovornost, međutim, mislim da bismo morali biti pravedni i objektivni u ocjenama:
Nije isto kad netko koristi službeni auto u privatne svrhe, nego kad netko koristi resurs u svrhu koja je bliska poslu, čak i ako se čini “na granici”. Npr. službeni mobitel koji se nosi kući ili slične sitnije “privilegije” nisu idealni, ali ih koriste mnogi, prekrižno tumačenje takvih slučajeva može voditi u pretjeranu osudu.
Ne opravdavam odlazak na more ili izlet službenim vozilom, ako je činjenica da je tako bilo, to treba istražiti i, ako je pogrešno, sankcionirati. Ali prije nego se izvuče zaključak; pogledajmo koliko ta osoba radi, koliko se trudi, kakav je njen doprinos zajednici, jer lako je kritizirati samo jednu “grešku” dok se zanemaruju veći problemi koji svakodnevno koče ljude.
Smatram da javna debata treba da se fokusira ne samo na “skandale” i greške, nego i na strukturalne stvari: nekvalitetne javne usluge, infrastrukturu, neučinkovitost uprave, loše plaće, jer su to problemi koji direktno pogađaju ljude, a često ih vidimo kako rastu, dok se pažnja skreće na spektakl.
Dakle, zaključno, smatram da bi svaka osoba koja ima javnu funkciju trebala biti transparentna i odgovorna, ali i da javnost, mediji i građani trebaju težiti uravnoteženom gledanju. Grešku, ako je zaista napravljena, treba priznati i ispraviti, ali zbog toga ne bi trebalo zanemariti sav rad i trud koji je ta osoba uložila i doprinos koji je dala zajednici.
Greške su ljudske, ali ih treba iskoristiti kao poticaj da se stvari poprave, a ne samo da se bacaju kamenčići i prave senzacije.