Povijesničar Marko Matolić predstavio je javnosti svoju novu knjigu pod nazivom ” Orašje prije dosleljavanja muslimanskog stanovništva 1863 godine”.
-Nova knjiga, u kojoj sam pokušo nekoliko malobrojnih povijesnih izvora povezat u jednu korektnu priču o naselju Orašje koje je postojalo prije doseljavanja muslimanskih izbjeglica iz Kneževine Srbije, odnosno osnivanja današnjeg istoimenog grada.
Ovo staro Orašje nastalo je nekad između 1813. i 1850. godine i bilo je naseljeno pravoslavnim stanovništvom. Izgleda da je jezgra ovog naselja bila skela koja je služila za izvoz poljoprivrednih proizvoda i stoke namijenjenih za prodaju. Poznato je da se u to vrijeme ova roba iz Zvorničkog kajmekamluka izvozila preko Šamca, Brčkog, Rače, ali i Županje. No kako su ovakve skele prometovale samo jedan puta dnevno, uz njih su se morali pojavit i popratni objekti poput konaka, aščinice, kahve, kovačnice, kolarske radnje, trgovina i slično, što bi značilo da to staro Orašje nije imalo izgled klasičnog, poljoprivrednog sela (premda je većina stanovnika ipak obrađivalo zemlju) već prije nekakve kasabice. Pouzdano znamo da su 1858. godine u naselju postojale najmanje četiri trgovine i pecara, 1863. godine spominje se i škola, a usmena predaja pamti i lokaciju pravoslavnog groblja. Crkva, koja se u nekim neozbiljnim piskaranjima spominje plod je literarne mašte proistekle iz pogrešnog interpretiranja pojedinih povijesnih izvora.
Sve u svemu, 1851. godine Orašje je imalo 36 kuća. To znamo zahvaljujući sačuvanom popisu stanovništva iz te godine koji mi je za ovu knjigu sa staroturskog jezika i arabice preveo dr. sc. Kemal Nurkić, i kojemu se za to neizmjerno zahvaljujem. Kompletan popis stanovnika Orašja uvrstio sam u dodatak ove knjige i on je na takav način po prvi put dostupan javnosti na uvid. U knjizi se po prvi put objavljuje i prvo poznato pismo poslano iz Orašja – napiso ga je prota Stevan Avramović toliškom župniku fra Stjepanu Mikiću 18. studenog 1857. godine.
A kad smo se već dotakli ovog prote, treba kazat i to da je riješena još jedna misterija vezana uz njega. On se, naime, u nekoliko povijesnih izvora spominje kao „oraški prota“ i to je dovelo do toga da se uvriježi mišljenje kako je on „stolovao“ u Orašju, pa je posljedično tome tu postojala i crkva. Međutim, kada povijesni izvor kaže da 1858. godine, nakon propasti ustanka kojeg je predvodio upravo ovaj sveštenik, „Turci popališe u Orašju protinu kuću“, u stvari se misli na njegovu rodnu, obiteljsku kuću, koja se spominje pod rednim brojem 15 na spomenutom popisu iz 1851. godine. Tako je riješen jedan biografski podatak koji se u dosadašnjim pisanjima o ovoj zanimljivoj ličnosti nije znao, a to je mjesto njegovog porijekla.
Uglavnom, ovo Orašje postojalo je do 1863. godine kada se u Bosni nalazio veliki broj muslimanskih izbjeglica iz Srbije čiji je trajni smještaj država morala hitno riješit. Odlučeno je da se nasele na državnoj zemlji, a kako je Orašje bilo upravo na takvoj zemlji, postojeće pravoslavne obitelji su raseljene i na istom mjestu osnovano je novo naselje, ali o tome već postoji obilje pisanih podataka.
I ovu knjigu objavio sam o svom trošku. Oni koji me i dalje žele podržavat u mom izdavačkom ludilu mogu kupit fizički primjerak knjige po cijeni od 10 KM. Oko primopredaje nek se jave privatnom porukom. Pošto ne šaljem poštom van granica BiH, svi oni koji nestrpljivo žele pogledat knjigu mogu je potpuno besplatno čitavu pročitat ili preuzet u PDF-u na linku ispod. Ova objava je javna, pa je možete podijelit ukoliko mislite da bi je mogo vidjet netko koga bi knjiga mogla zainteresirat. U svakom slučaju vam svima hvala jer mi na brojne načine omogućavate i u 2026. godini živjet san: pisat i imat čitatelje.