Razvojačeni branitelji, to vam je ona populacija ljudi što se nije, kako bi to rekli naši istinski domoljubi, „snašla“ nakon rata. Dakle da pojasnim, to su vam oni ljudi što nisu imali rođu uglednog političara da ih zaposli u državnu službu, a nisu imali ni novca da si kupe vojnu mirovinu, kao što su to učinili gore spomenuti „istinski“ domoljubi.
Razvojačeni branitelji, unatoč tome što su bez posla i bez mirovine, godinama su šutjeli. Tijekom tih godina, u njima se zasigurno nakupilo jako puno frustracija. Jer svjesni su oni činjenice, da je hrpa lažnih branitelja i lažnih vojnih invalida dobila nezaslužene mirovine, svjesni su oni da je hrpa tih privilegiranih branitelja naknadno zaposlila svoju djecu u državnu službu na dobro plaćene poslove, a oni, bez posla i bez mirovine, dobili su samo jedno veliko ništa. To mora da izaziva frustracije.
No, nije da su razvojačeni branitelji dobili baš ništa, uz prodaju magle, ponekad im iz ministarstva branitelja odobre milostinju u vidu jednokratne novčane pomoći u iznosu od 200 – 300 maraka na godinu.
Dugo su se političari i ovi privilegirani branitelji smijali iza leđa razvojačenim braniteljima, svjesni valjda da ih uvijek mogu kupiti za crkavicu od tih 200 – 300 maraka.
Daj im tih 200 – 300 maraka i oni će ćutjeti, političari su mislili, a i dalje misle, da će na taj način moći jeftino i vječno manipulirati razvojačenim braniteljima.
Neće da šute
U petak 19 svibnja dogodilo se nešto što zasigurno smeta lokalnim političarima i privilegiranim braniteljima. U taj petak, tog 19 svibnja, ti frustrirani razvojačeni branitelji organizirali prosvjede, tražeći ostvarivanja svojih prava, dakle odlučili su prestati šutjeti.
Zadnje dvije tri godine, razvojačeni branitelji polako dižu svoj glas. Oni su na razne načine pokušali poboljšati svoj status, ali u vladi Županije Posavske za njih jednostavno nema sluha.
Primjerice razvojačeni branitelji su još ranije tražili dodatak od 150 km mjesečno, ali u vladi Županije Posavske su ih uvjeriti kako za to nemaju novca, te su usputno iste godine za 10% povećali plaće državnim službenicima.
Trenutačno razvojačeni branitelji traže svoja prava od vlade Federacije BiH. I prosvjedi održani pred vladom Županije Posavske bili dio širih prosvjeda razvojačenih branitelja odražnih u cijeloj Federaciji BiH.
No unatoč tome što razvojačeni branitelji sada prava traže od Federalnih vlasti, županijskim vlastima sigurno nije drago vidjeti ljude da prosvjeduju pred njihovim pragom.
Znaju oni u županiji, da ako branitelji ne istjeraju svoja prava na federalnoj razini, opet će prosvjedovati i tražiti ostvarivanje svojih prava na razini Županije Posavske.
Uz to, nije baš da se u našoj Županiji često prosvjeduje, posebice nije često da prosvjeduje netko, tko ni na koji način nije povezan s vlasti, kao što su to policija, državni službenici, pa i poljoprivrednici koji često prosvjeduju.
Dakle, ono što svakako zabrinjava vladu Županije Posavske je taj trend, da razvojačeni branitelji iz pasive prelaze u aktivnu, odnosno prosvjeduju i sve glasnije traže svoje prava. Oni neće više da ćute.
Razlog te promjene nije nikakvo prosvjećenje navedene populacije, već čisti očaj i neimaština u kojem razvojačeni branitelji žive. Sada su razvojačeni branitelji već stari potrošeni ljudi bez ikakvih prihoda, nisu oni samo nezaposleni, već su i neuposlivi, što zbog ratnih trauma, što zbog starosti i bolesti.
Dosada su mnogi od njih radili na crno ili obrađivali zemlju, a sada kako godine čine svoje, ti ljudi više nisu sposobni za rad, pa stoga nisu sposobni ostvariti ni ono malo prihoda što su ranije mogli ostvariti. Zato sada i prosvjeduju i konačno traže prava koja im pripadaju.
Tko je nam je to protiv razvojačenih branitelja
Glede zahtjeva i prosvjeda razvojačenih branitelja, tu imamo jasnu situaciju, gdje grupa obespravljenih i siromašnih ljudi, bivših branitelja, traži nekakvu naknadu, tek toliko da ne budu gladni i da imaju od čega živjeti.
Uz vlasti za koje vidimo da su protiv njih, čovjek bi se mogao zapitati, tko bi se još sve mogao protiviti zahtjevima razvojačenih branitelja.
Odgovoriti na to pitanje nije lako. Mogli bi im se možda protiviti obični radnici, poduzetnici, liberali, mladi, svako iz svojih razloga, a najviše zbog tog, što još jedna grupa ljudi, pa makar i obespravljeni, traži novac iz proračuna.
Ali ni radnici, ni liberali, ni mladi, nitko se od njih, ( barem javno ), ne protivi zahtjevima razvojačenih branitelja. Osim političara, jedino tko se javno protivi zahtjevima razvojačenim branitelja su upravo branitelji, odnosno brojne braniteljske udruge s hrvatskim predznakom okupljene oko HVO-a.
Mučno je bilo čitati priopćenja koja su HDZ-ovi mediji prenijeli, a gdje braniteljske udruge okupljene oko HVO-a prozivaju razvojačene branitelje, osuđuju njihove prosvjede, te ih optužuju da ruše sistem i djeluju izvan zakona.
Ajde nekako što braniteljske udruge nisu podržale razvojačene branitelje, (iako su trebali ), ali da braniteljske udruge osuđuju prosvjede razvojačenih branitelja, to je sramotno i to u najmanju ruku.
Iste te braniteljske udruge, isti ti penzionirani i privilegirani branitelji, sutra bi prosvjedovali da netko samo malo dirne u njihove mirovine ili neka druga njihova prava. Tada bi oni optuživali vlast da je „nenarodna, srbočetnička, komunistička“ i što ja znam, što sve ne, samo da obrane svoje privilegirane mirovine i svoja ničim zaslužena stečena prava.
Na kraju te iste braniteljske udruge podržale su prosvjede šatoraša u Zagrebu, iako su bili svjesni da su ti prosvjedi ilegalni i da šatoraši imaju daleko veća prava od razvojačenih branitelja što su u petak prosvjedovali.
Zaključak
Svojim protivljenjem razvojačenim braniteljima, braniteljske udruge okupljene oko HNS-a HVO-a, pokazale su da su obične interesne organizacije u službi vladajuće političke kaste.
Mogu oni organizirati humanitarne akcije darivanja krvi, ( to je lijepo ), mogu organizirati i humanitarne konvoje, ( i to je lijepo ), ali ne mogu sakriti istinu, oni su tu da brane vladajuće, da moralno opravdavaju vlast i da budu na „prvoj crti“ kad treba udariti na siromašne i potlačene, koji su se protiv vlasti usudili pobuniti.
Autor: Mario Pejić
Iako je ovaj tekst napiasan prije dvadesetak dana, a ja ga sad pročitah, mislim da ga mogu, sa određenom dozom realnosti, komentirati.I sam sam razvojačeni branitelj (mada mi taj pojam ne štima jer nikada nisam bio ni uvojačen, jer sam bio dragovoljac), ali ne mogu da shvatim koliko ljudi toga petka pojavilo na prosvjedu ,koji nemaju nikakve veze sa braniteljima a kamoli sa ratom. Čast organanizatorima prosvjeda i njihovoj (nadam se) dobroj namjeri, ali se doima kao da netko, i 20 godina iza rata proizvodi lažne branitelje, kao što ih je HDZ (i SDA) proizveo tijekom i neposredno nakon rata. Za sve prave branitelje sam spreman i život dati (mada je već prošao), a za lažnjake, bilo čije opcije, nisam spreman dati ni minute svog preostalog života.