Jedni prosvjeduju, drugi šute, a što bi činili mi???

I na zapadu ima puno kriminala, nepotizma i korupcije, barem tako kažu mnogi naši ljudi koji tamo žive. Treba im vjerovati, jer zašto bi ljudi lagali.
Samo, ti isti naši ljudi često prešute da tamo na zapadu ima i prosvjeda protiv korupcije, nepotizma i kriminala.

U zadnje vrijeme svijet je potresla afera vezana za off shore kompanije, takozvana afera Panama Papers. Naime radi se o tome da je javno otkriveno da su brojni moćnici, ( premijeri, kraljevi, šeici, menadžeri, ) koristili porezne oaze kako bi izbjegli plaćanje poreza u svojim vlastitim državama.

Paradoksalno je da ti isti moćnici traže od naroda da “stegne remen” jer eto u proračunu nema novca za zdravstvo, obrazovanje i socijalu, ali nećemo dalje o tome, to nije tema ovog posta.

Među uhvaćenima u aferi Panama Papers našli su se, između ostalih, Islandski premijer Gunnlaugsson, Britanski premijer David Cammeron, te kćerke i uža rodbina predsjednika Azerbejđana Ibrahima Alijeva.

Odmah nakon što se proširila vijest da je Islandski premijer učesnik u aferi Panama Papers, odnosno da je poslovao i imao tajne račune u off shore kompanijama, u Islandu su izbili prosvjedi, ( okupilo se oko 10 tisuća ljudi u zemlji od ukupno 300 tisuća ljudi ), koji su već sutra dan doveli do ostavke Islandskog premijera.
Treba samo napomenuti da je Island jedna od najrazvijeniji i po standardu života jedna od najboljih zemlja za život na svijetu

Nakon otkrića Panama Papersa ni Britanci ne miruju. Danas su u Britaniji pokrenuti prosvjedi protiv Britanskog premijera Cammerona. Nekoliko tisuća Britanaca, ( zasad ), okupilo se u Londonu te prosvjeduju tražeći ostavku Britanskog premijera.
Cammeron još nije pao, odnosno podnio ostavku, ali ostaje za vidjeti hoće li moći preživjeti ovu aferu.
Također treba napomenuti da je i Britanija jedna od najrazvijeniji i po standardu života jedna od najboljih zemalja za život na svijetu.

U isto vrijeme u aferi Panama Papers uhvaćene su i kćerke te bliža rodbina Azebejđanskog predsjednika Ibrahima Alijeva. Pogađajte, u Azebejđanu nema prosvjeda i nitko ne traži ostavku njihova predsjednika Alijeva.
Treba ovdje napomenuti da je Azejbeđan siromašna zemlja i da po standardu života puno zaostaje za razvijenim zapadnim zemljama.

Što možemo zaključiti iz afera Panama Papers, odnosno, što možemo zaključiti iz reakciji naroda pojedinih zemalja na činjenice da su njihovi lideri ili rodbina njihovi lidera uhvaćeni u korupciji ili nemoralnim radnjama.

Azebejđan je siromašna zemlja, tamo se izgleda ljudi ne bunu i ne prosvjeduju kada uhvate svoje vlastite političare s “prstima u pekmezu”.

Britanija i Island su bogate zemlje, očito je da se tamo ljudi bune i prosvjeduju protiv svojih političara kada ih uhvate s “prstima u pekmezu”.

Dakle poanta je u tome da svuda ima kriminala i moćnika koji krše zakone, ali samo negdje ti moćnici za kršenje zakona ponekad i odgovaraju.
Britanci i Islanađani prosvjeduju i zato Britanija i Island jesu bogate i uređene zemlje, Azebjeđanci šute i zato jesu siromašna i korumpirana zemlja.

A što je sad s nama u Orašju, BiH i Hrvatskoj, jesmo li mi sličniji Azebejđancimia ili pak Islanđanima i Britancima.
Hipotetički, da mi u Orašju javno uhvatimo uglednog političara s “prstima u pekmezu” bili odmah pokrenuli prosvjede pred općinom i županijom te tražili njegovu ostavku.
Iskreno mislim da ne bi, mi bi prije šutjeli kao Azebejđanci.

Ne pozivamo svoje političare na odgovornost, zato i jesmo siromašni kao Azebejđanci, a ne bogati kao Britanci i Islanđani.

Autor: Mario Pejić