Republika Srpska i Francuska nemaju puno toga zajedničkog izuzev komplicirane političke situacije u kojoj se nalaze. U Francuskoj i Republici Srpskoj svjedočimo jednom novom političkom fenomenu koji se ogleda u tome da vlast nikad uvjerljivije ne dobiva izbore, a oporba nije nikada jača, s time da tu oporbu više ne predvode političke stranke, već pojedinci i razne neformalne grupe.
Prvo analizirajmo stanje u Republici Srpskoj. Dodik nikada nije uvjerljivije dobio izbore, no istovremeno prosvjedi protiv vlasti nikada nisu bili jači. Policija u RS nikad nije imala više posla i nije bila represivnija. Prosvjede protiv Dodika ne vode oporbene političke stranke, već neformalna grupa Pravda za Davida, odnosno aktivisti okupljeni oko oca koji traži da se istraži ubojstvo njegovog sina Davida Dragićevića. Ti aktivisti su jači od oporbenih stranaka i trenutno predstavljaju jedinu pravu prijetnju Dodikovom režimu.
Analizirajmo sada stanje u Francuskoj. Predsjednik Macron i njegov pokret podržan od strane banaka i velikih korporacija lagano je dobio izbore. No unatoč laganoj pobijedi, oporba protiv Macrona nikad nije bila jača, s time da tu oporbu ne predvodi nijedna politička stranka, već je predvodi neformalni pokret Žuti Prsluci. Prosvjedi organizirani od strane Žuti prsluka nikada nisu bili jači, zadnji prosvjedi su čak prisilili Macrona da izvede vojsku na ulice, što u Francuskoj nije viđeno zadnjih tridesetak godina.
Što nam govore ovakvi politički fenomeni, gdje vlast lagano dobiva izbore, a odmah nakon izbora organiziraju se prosvjedi koji su dovoljni jaki da ugroze normalno funkcioniranje države. Kako je došlo do fenomena da su i vlast i oporba nikad jači?
Najjednostavnije objašnjenje krije se u brojkama. Nijedna vlada danas ne dobiva više od 25 posto glasova ukupne populacije. Najčešće vladajuće stranke dobivaju oko 30 – 40 posto glasova svih koji su izašli na izbore, a izlaznost se kreće oko 50 posto, što znači da vladajuća stranka rijetko kad dobije više od 25 posto svih glasača.
Tih 25 posto su većinom oni zadovoljni sustavom, zato što oni izlaze na izbore kako bi očuvali sustav i svoje privilegije u sustavu. Oni nezadovoljni ne vjeruju nijednoj političkoj stranici, ( drže se mota svi su isti ), pa stoga ne izlaze na izbore, što omogućava laganu pobjedu strankama sustava, odnosno strankama guranim od strane medija i političko – financijske elite.
Unatoč uvjerljivoj pobjedi na izborima ostaje veliki broj onih koji su nezadovoljni sustavom. Samo dio tih nezadovoljnika je glasovao, većina je ostala pasivna. Ti nezadovoljnici se aktiviraju kada vide da se netko sličan njima bori za promjene, da se bori za vrijednosti koje i oni zastupaju, a koje u praksi ne zastupa nijedna politička stranka.
Tako je pokret Pravda za Davida bez novca i bez podrške tajkuna postao najjača oporbena snaga u RS-u. Aktivisti pokreta se bore za nešto što svi smatraju pravednim, dolaze iz naroda i stoga dobivaju široku narodnu podršku.
Pokret Žuti Prsluka, ( iako s drugačijim motivima ) je također bez novca i bez podrške financijskih centara moći postao najjača oporbena snaga u Francuskoj. Svi koji osjećaju da ih sustav izrabljuje danas se poistovjećuju s Žutimi prslucima, a ne s nekom oporbenom političkom strankom.
Stanje u Francuskoj i RS-u je uzeto kao primjer opći političkih trendova u Europi. Slično stanje imamo u Hrvatskoj, te u Hrvatskim područjima u BiH. Na izborima HDZ uvjerljivo pobjeđuje, no unatoč uvjerljivoj pobjedi HDZ-a sigurno ima puno onih koji su protiv HDZ-a, a koji ne glasaju i nisu politički aktivni. Razlog šutnje krije se u tome što narod u oporbenim strankama ne vidi razliku u odnosu na HDZ.
Dakle, oporba postoji, oporba nije politička stranka već svaki čovjek koji je nezadovoljan sustavom. Takvih kod nas ima puno, što znači da ima i puno prostora za političko djelovanje onih koji su protiv sustava.
Da li će taj prostor na kraju okupirati nove političke stranke, ( Živ Zid u Hrvatskoj zasad prednjači u tome ), ili neformalne grupe poput Pravde za Davida u RS-u, ili Žuti Prsluka u Francusko ostaje da bude viđeno.
Autor: Mario Pejić
