Vođa Hrvata u BiH Dragan Čović i vođa Bošnjaka u BIH Bakir Izetbegović ni nakon tri dana pregovora, uz posredovanje međunarodnih predstavnika, nisu se uspjeli dogovoriti oko izmjena izbornog zakona, čime su u pitanje dovedeni naredni opći izbori u Federaciji BIH.
Ne postizanje dogovora nikoga ne treba iznenaditi. Radi se o pregovorima u kojima nijedna strana zapravo ne želi da se postigne dogovor.
Analizirajmo pozicije HDZ-a i SDA-a. Da je Bakir Izetbegović kojim slučajem prihvatio Čovićeve prijedloge o legitimnom predstavljanju, u Bošnjačkom narodu bi bio proglašen za izdajicu. Lijevo nacionalne Bošnjačke stranke poput SDP-a i DF-a uništile bi Bakira na izborima. Uz to SDP i DF ne bi prihvatili takve izmjene, a bez podrške SDP-a, DF-a i drugih stranka upitno je da li bi se takve izmjene mogle provesti u institucijama FBIH i BiH.
S druge strane, da je Čović prihvatio prijedloge SDA, (npr reduciranje ovlasti doma naroda ), to bi značilo svođenje Hrvatskog naroda na nacionalnu manjinu. U takvoj situaciji bez obzira za koga bi glasovali Hrvati, bošnjački predstavnici bi mogli formirati vladu bez hrvatskih. Dakle ono što se događa s Komšićem na razini predsjedništva, moglo bi se dogoditi i u ostalim tijelima vlasti u FBiH. U tom slučaju Federacija BIH bila bi pretvorena u bošnjački entitet, baš kao što je RS odavno srpski entitet. Čović to naravno nije mogao prihvati, jer ono što je sačuvano u ratu, ( teritoriji Herceg Bosne), je uneseno u Federaciju BiH, a ne u RS. U slučaju RS-a ono što je izgubljeno, izgubljeno je tijekom samog rata i od toga se po svemu sudeći odustalo.
Dakle, Bakirovi prijedlozi su neprihvatljivi za Čovića, isto kao što su i Čovićevi neprihvatljivi za Bakira.
Dogovor i priča o ugroženosti
Iako se nisu dogovorili HDZ i SDA imaju nešto zajedničko. I HDZ i SDA su duboku korumpirane stranke. Bošnjačkom i Hrvatskom narodu nude samo korupciju, kriminal, nezaposlenost i siromaštvo. Tu korupciju i siromaštvo prikrivaju pričom o ugroženosti. Bakir priča o ugroženosti države i o tome kako je SDA jedina brana od raspada BiH, a Čović priča o ugroženosti Hrvata u BiH i o tome kako je HDZ jedina brana od majorizacije Hrvata u BiH. Obje stranke djelomično govore istinu. Istina je da Bošnjaci žele istisnuti Hrvate i pretvoriti FBiH u Bošnjački entitet, isto tako, istina je da je BiH ugrožena jer u RS-u samo čekaju povoljan međunarodni trenutak za odcijepljene. Zbog takvog stanja HDZ i SDA uspješno “brane” narod i državu, odnosno homogeniziraju narod, protiv drugih naroda. A onda kada iza sebe imaju nekritički “ugroženi” narod, otvora im se mogućnost nesmiljene pljačke i korupcije. Pljačka javnih resursa jest glavni cilj članstva obje stranke i HDZ-a i SDA-a. U tome ih podržava i međunarodna zajednica, čije zemlje uslijed pljačke grabe najvrednije Bosanske resurse, mladu i obrazovanu radnu snagu.
Sada zamislimo da su te dvije stranke došle do kompromisa? Kompromis, ma kakav bio, trebao bi relaksirati odnose i spustiti nacionalne tenzije. No, ako se spuste nacionalne tenzije, ako se prestane pričati o ugroženosti naroda/države, onda će se i HDZ i SDA naći u problemima, jer će se ljudi početi baviti drugim temama, kao što su korupcija, ekonomija, zdravstvo, inflacija, a ni HDZ ni SDA nemaju rezultate na tim područjima. Isto vrijedi i za Dodika i njegov RS. Kao i Bakir i Čović, Dodik također živi na priči o ugroženosti RS-a.
Dakle, situacija je takva da dogovor ne odgovara ni jednoj strani, zato do dogovora nije ni došlo. Priča o ugroženosti odgovara svim stranama, zato će se ta priča nastaviti. Bosna je trenutačno luda kuća.
Idu izbori
Problem kod izostanka dogovora krije se u tome što se u pitanje dovode izbori. Naime, Ustavni sud je poništio pojedine odredbe izbornog zakona. Održavanje izbora pod neustavnim izbornim zakonom je i više nego sporno. HDZ već najavljuje da bi mogao bojkotirati izbore, ili da će ići na izbore a blokirat će implementiranje izbornog rezultata. Bakir za sada o tome šuti.
Stvarni razlog HDZ-ovih priča o neodržavanju izbora krije se u strahu da bi HDZ mogao izgubiti kontrolu nad domom naroda, čime bi se omogućilo bošnjačkim strankama da pomoću inženjeringa bošnjačkim glasovima postave svoje Hrvate u Dom Naroda i sastave vlast bez izabranih hrvatskih predstavnika. To bi promijenilo odnose snaga sada bratskih stranaka, jer bi bratski SDA, tada lako mogao istiskati HDZ iz vlasti. Sada u postojećem odnosu snaga to nije moguće.
Nešto slično je već bilo načinjeno kada su Hrvatske kvote popunili Lijanovići i tadašnji HSP u suradnji sa SDP-om i SDA-om, uz čudnu matematiku visokog predstavnika.
Hoće li se to dogoditi na izborima 2022, to je za sada teško prognozirati, no ta opcija je moguća, uz ostalo, zato se Bakiru i ne žuri s izmjenama izbornog zakona.
No takva opcija, koliko god zvučala primamljivo za Bošnjake, ( imaju priliku ovladati domom naroda ), dovodi i SDA na sklizak teren. HDZ ima stvarnu kontrolu nad područjima gdje žive Hrvati u BiH, svaki pokušaj potpunog ignoriranja takvog činjeničnog stanja mogao bi se SDA-u odbiti od glavu. U krajnjem slučaju HDZ bi mogao ići na reaktiviranje Herceg Bosne. Sve bi se na kraju svelo na takozvanu međunarodnu zajednicu, jer su Bošnjaci kod takvog raspleta, ( npr proglašenje Herceg Bosne ), nemoćni da djeluju samostalnu. Međunarodna zajednica je širok pojam. Amerika nije dominantna svjetska sila kao što je bila prije 10 – 20 godina, te je upitno kako bi se ponašala u slučaju veće krize u BiH. Za Bošnjake nije dobro da protiv sebe imaju i Hrvate i Srbe u BiH, te Hrvatsku i Srbiju. Na području Balkana sada su aktivni i drugi igrači, od već spomenute Hrvatske i Srbije kao regionalnih zainteresiranih država u slučaju BiH, do Rusije i Kine kao drugog tabora koji je globalno suprotstavljen Americi i zapadu te generalno nije naklonjen Bošnjacima. Odnos snaga se mijenja, ( ne u korist Bošnjaka ), zato je ta primamljiva opcija, istovremeno i opasna za Bošnjake. Isti je slučaj i ako Hrvati odluče reaktivirati Herceg Bosnu, ili ako Srbi odluče ići na odcijepljene RS-a, Sve to vodi ka jednadžbama s puno nepoznanica, a u nekom najgorem scenariju može dovesti do obnavljanja sukoba na ovim prostorima. Takve solucije za sada žele izbjeći i Bakir i Čović i Dodik.
Dakle ni velika eskalacija nije u interesu vladajućih stranaka, jer nitko ne želi biti na skliskom terenu.
Nema izbora, odgovara HDZ-u, ali i SDA-u
Da li je moguće da bez dogovora HDZ-a i SDA-a ne dođe do eskalacije i odlaska na “sklizak teren”. P amoguće je. Tu dolazimo do onoga oko čega bi se HDZ i SDA mogli dogovoriti, a obje stranke bi spasile svoj obraz te bi u isto vrijeme mogle nastaviti priču o ugroženosti naroda i države. To je neodržavanje izbora, odnosno Mostarizacija FBIH. Poznato je da grad Mostar 12 godina nije imao izbore. Ustavni sud je također bio poništio pojedine odredbe izbornog zakona, vladajuće stranke nisu se mogle dogovoriti oko izmjena poništenih odredbi i Mostar 12 godina nije imao izbore, a tada aktualna vlast vladala je u tehničkom mandatu još punih 12 godina.
Hipotetički, takav scenario bi se mogao dogoditi i u FBIH. HDZ već najavljuje da se izbori ne mogu održati, SDA će se kao tome uporno protiviti, ali će na kraju i SDA to nekako prihvatiti. Ako nema izbora, ostaje aktualna vlada koja bi nastavila vladati u tehničkom mandatu. Takav rasplet odgovarao bi i HDZ-u i SDA-u, jer bi obje stranke zadržale vlast i kontrolu nad financijama. Takav rasplet bi odgovarao i Dodiku, jer bi on mogao i dalje tvrditi da je RS jedini funkcionalni dio BiH.
Dakle, model kojim će i HDZ i SDA biti zadovoljni postoji, on znači produljenje Bosanske agonije na neodređeno vrijeme, one iste agonije koju narodi žive već 30 godina.
Da li će to dopustiti međunarodna zajednica? Tko zna, kao što napisah ranije, Bosna i Hercegovina je luda kuća.
Autor: Mario Pejić
