Zašto je Amerika izgubila rat u Afganistanu? Amerika rat nije izgubila vojno, ali je jasno da ljudima u Afganistanu nije uspjela nametnuti svoje vrijednosti i Američki način života. Razlog je slijedeći: Karl Marx je pisao da materijalno bogatstvo nacije određuje njezinu društvenu svijest.
U prijevodu nacija koja je siromašna i gdje većina ljudi živi od poljoprivrede ne može imati istu svijest kao industrijska ili post industrijska nacija gdje većina ljudi živi od obavljanja različitih zahtjevnih intelektualnih poslova u velikim i složenim organizacijama kakve su primjerice korporacije.
U Afganistanu Amerika je probala promijeniti društvenu svijest Afganistanaca, bez mijenjanja njihovog materijalnog bogatstva, a to se pokazalo kao nemoguća misija. Ne može poljoprivredno društvo steći mentalitet post industrijskog društva. To je kao da nezaposlenoj osobi pokušate nametnuti mentalitet industrijskog radnika, ili da stočaru koji čuva ovce pokušate nametnuti mentalitet programera. To jednostavno ne ide. Prioriteti stočara i programera su različiti, kao i njihov pristup rješavanju problema.
Zbog tih razloga nametanje ne funkcionira, ni u Afganistanu ni u drugim zemljama gdje Amerika provodi istu politiku. Jer ono što je Amerika radila u Afganistanu, Amerika radi i drugim dijelovima svijeta. Primjerice uzmimo za primjer Bosnu i Hercegovinu. Amerika u BiH financira razne medije i nevladine udruge koje promiču prava žena, manjina, pišu protiv ratnih zločina i nacionalnih političkim lidera. No dali su ti svi mediji i nevladine udruge uspjeli značajnije promijeniti društvenu svijest u BiH?
Odgovor je negativan. Vidimo da je u RS-u Mladić i dalje heroja, Dodik, Bakir i Čović su neupitni nacionalni lideri među svojim narodima, a da se međunarodna zajednica povuče, Bosna i Hercegovina bi se sutra raspala. Trajala bi kao i Afganistanska nacionalna vojska, najdulje tjedan dana. Slično situacija je u i Libiji, Iraku i drugdje gdje Amerikanci pokušavaju nametnuti svoj sistem vrijednosti, odnosno gdje pokušavaju mijenjati društvenu svijest bez povećanja materijalnog bogastva.
Vratimo se sad na Afganistan, pa analizirajmo što se zapravo dogodilo.
Zapad je prije 20 godina sa visoko tehnološkim oružjem vojno porazio Talibane, odnosno primirio ih je te je sve njihove aktivnosti sveo na gerilsku borbu. Nakon toga Zapad je financirao različite medije, škole i nevladine udruge koje su danonoćno radile kako bi promijenili svijest Afganistanaca, s ciljem da od Afganistanaca stvore narod poput zapadno Europskih naroda, a od Afganistana državu poput Europskih država.
Nitko nije ni postavljao pitanje može li država s BDP-om od 600 dolara, ( deset puta siromašnija od Bosne i Hercegovine ), biti građanska, jer građanska država je razvijeno usporedno s industrijalizacijom, koja se u Afganistanu nikad nije dogodila.
Udruge su tako godinama neumorno radile bez nekih vidljivih rezultata. Istina došlo je do nekakvih pomaka, ali samo u centrima velikih gradova. Sela su ionako cijelo vrijeme kontrolirali Talibani i plemenske vođe.
Onda, nakon 20 godina rata i financiranja raznih NVO udruga Amerika se umorila te je uglavnom zbog unutarnjih političkih razloga, ( nepopularnost rata, veliki troškovi, fokus na obuzdavanje Kine itd ), odlučila napustiti Afganistan.
Kada se Američka vojska počela povlačiti, došlo je do panike kod raznih NVO udruga i medija koje je zapad financirao. Kako te udruge nikada nisu ni imale veliku podršku u Afganistanu, nisu imale nikakvu šancu da se suprotstave Talibanima. Slično je i s vojskom koja praktički nije ni postojala, jer nešto što postoji ne može nestati za 5 dana. Nastupila je opća panika i sistem spašavaj se kako znaš i kako tko može.
Svi ti NVO aktivisti, u opravdanom strahu od Talibanske odmazde, pohitali su prema zadnjem slobodnom Aerodromu u Kabulu kako bi spasili svoje glave i živote. Zajedno s njima bježe i zapadni diplomati, a rezultat su kaotične i sramotne scene. Kao svjetska super sila Amerika je to morala bolje organizirati, no već dulje vrijeme je primjetan globalni pad Američkog utjecaja, a slike iz Kabula će samo pridonijeti takvom gledištu.
I dok zapadnjaci bježe, srednjovjekovni Talibani slave pobjedu nad najmoćnijom vojskom svijeta. Talibanska pobjeda time samo dokazuje da se s instaliranim vladama i NVO udrugama ne može graditi država i demokratsko društvo. Država i društvena svijest moraju se graditi usporedno s razvojem ekonomije. Bez ekonomskog razvoja, industrijalizacije i izgradnje infrastrukture nema ni moderne države. Ekonomska razvijenost prvi je preduvjet za građansko društvo, a to je netko izgleda, ( namjerno ili slučajno ), zaboravio.
Autor: Mario Pejić
